Vučić gubi dominaciju u medijima: Raspada li se sistem koji mu je godinama čuvao vlast

Hronologija

1. 28. okt
   BBC na srpskom (otvara se u novom prozoru)

   RTS i RTV: Smene i ostavke, Studentska lista ‚ne prihvata izvinjenje‘

   RTS i RTV: Smene i ostavke, Studentska lista 'ne prihvata izvinjenje' Radio-televizija Srbije (RTS), nacionalni Javni servis koji plaćaju svi građani Srbije, u danima posle izbora, pretrpela je značajne promene. Posle… Ceo tekst

   RTS i RTV: Smene i ostavke, Studentska lista 'ne prihvata izvinjenje'

   Radio-televizija Srbije (RTS), nacionalni Javni servis koji plaćaju svi građani Srbije, u danima posle izbora, pretrpela je značajne promene.

   Posle ostavke Manje Grčić na mestu direktorke RTS-a i smenjivanja dosadašnje glavne urednice Informativnog programa Bojane Mlađenović, potom su smenjeni i svi koji su bili zaduženi za uređivanje najznačajnijih informativnih emisija.

   Ostavku je podneo i generalni direktor Radio-televizije Vojvodine (RTV) Goran Karadžić, sledeći ranije poteze Nenada Ćaćića, dosadašnjeg glavnog i odgovornog urednika i vršiteljke dužnosti direktorke Prvog programa radija RTV-a Verice Batić, objavljeno je na sajtu ove medijske kuće.

   Promene u RTS-u direktna su posledica pobede Studentske liste na parlamentarnim izborima i kraja dugogodišnje vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.

   U Dnevniku, centralnoj informativnoj emisiji RTS-a, 29. oktobra uveče, pročitana je izjava novog uredništva Informativnog programa, kao „prva mera izvinjenja", kako je rekao voditelj.

   „Ovo su prvi koraci ka, nadamo se, ozdravljenju RTS-a.

   „Predstoji nam rad na programskim sadržajima, a sve u javnom interesu. Želimo da vratimo vaše poverenje”, poručio je voditelj posle čitanja vesti o smenjivanju odgovornih u informativnim emisijama.

   Iz Studentskog pokreta su poručili da ne prihvataju izvinjenje, nego „samo ostavke”.

   Tokom antivladinih protesta izazvanih padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, kada je poginulo 16 ljudi, a jedna žena teško povređena, demonstranti su organizovali nekoliko skupova ispred RTS-a u centru Beograda, a tokom aprila 2025. dve nedelje su blokirali zgrade Javnog servisa.

   Studenti i opozicioni demonstranti bili su nezadovoljni izveštavanjem RTS-a kako o njihovim protestima, tako i uopšte o političkim i društvenim previranjima u zemlji, smatrajući da su na strani vlasti.

   Blokada je prekinuta kada je raspisan konkurs skupštinskog Odbora za kulturu i informisanje za izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM).

   Pogledajte video: 'Dosta je laži' - studentska blokada RTS-a (april 2025.)

   Ko je sve smenjen u RTS-u?

   Vršilac dužnosti glavnog urednika Informativnog progama Borivoje Uskoković smenio je sa dužnosti urednike redakcija: Dopisništva Vesnu Šiljegović, Regiona Nikolinu Rakić, emisije ,Oka’ Gorislava Papića, sajta Zorana Stanojevića i Dijaspore Suzanu Gvozdenović.

   Smenjeni su i urednici glavne centralne informativne emisije Dnevnika u 19:30: Milica Nedić, Dušan Ubović i Ruža Jeremić Turudić, objavljeno je na sajtu RTS-a.

   Posle ostavke Manje Grčić, objavljeno je da će direktor biti Dejan Jovanović, njen dosadašnji zamenik, koji ima status vršioca dužnosti.

   Umesto Bojane Mlađenović, za vršioca dužnosti Informativnog programa imenovan je Borivoje Uskoković, dugogodišnji urednika Dnevnika.

   „Svesna sam da se u delu javnosti moj ostanak na funkciji privremeno doživljava kao prepreka promenama.

   „Ne želim da moja namera da obezbedim urednu primopredaju, bude razlog za dalje nepoverenje, napetosti ili podele... i zato sam odlučila da podnesem ostavku", napisala je Manja Grčić u pismu pročitano u Dnevniku RTS-a.

   Dodala je da veruje da RTS „mora da ostane stabilna, profesionalna institucija bez obzira ko je na njenom čelu i ko je na vlasti".

   Grčić je podnela ostavku dan pošto je Studentska lista tražila „deblokadu, departizaciju i oslobađanje RTS-a od političkih uticaja“.

   Kako je izgledalo prvo gostovanje predstavnika Studentske liste u Dnevniku?

   U centralnoj informativnoj emisiji RTS-a prvi put je 28. oktobra gostovao neko od predstavnika Studentske liste, zatraživši od Javnog servisa da ubuduće zaista bude u službi građana.

   Nemanja Karović, kandidat za poslanika Studentske liste i docent na Učiteljskom fakultetu, kritikovao je dosadašnji odnos RTS-a prema studentskom pokretu i izveštavanje u protekle gotovo dve godine.

   Podsetio je na pogrdne nazive kojima su novinari na RTS-u nazivani studenti tokom dve godine.

   Navodeći više primera „flagrantnih neistina" izrečenih u programu javnih servisa, dodao je da je uporedo RTS „pokazivao servilan odnos prema režimu SNS-a, koji nije bio saradnički, nego saučesnički".

   Posledica je bila, rekao je Karović, „krivljenje realne slike stvari i kontinuirano i sistematično obmanjivanje gledalaca, suprotno od onoga što je uloga i zakonska obaveza RTS-a".

   Ukazao je da je Dnevnik prethodnog dana „12 minuta posvetio studentskom pokretu, koliko nije dobio za prethodnih 45 dana".

   „Studentski pokret ne želi da nametne rukovodstvo, kontrolu i dominaciju nad RTS-om, već da se vrati u okvire zakona, da postupa po procedurama i da radi u korist građana, nevezano za to ko je na vlasti.

   „Računamo na ljude u RTS-u koji su profesionalni i pošteni koji će omogućiti da se vrati u zakonske okvire", zaključio je Karović.

   Tvrdi da postoje ozbiljne indicije da je odlazeća vlast pokušala da iz Poštanske štedionice iznese oko milijardu dinara i da je to sprečeno.

   „To je moglo da ugrozi finansijski sistem i likvidnost banke i dovede do poremećaja u redovnoj isplati plata i penzija", rekao je.

   Iz Poštanske štedionice demantovali su njegove tvrdnje.

   Karović je pomenuo i medije u vlasništvu Telekoma, koje ta kompanija, kako tvrdi, pokušava da ugasi zbog „istraživačkog rada" i da Studentska lista zahteva ostavku direktora.

   BBC nije mogao da potvrdi nijednu od dve iznete tvrdnje.

   Izvinjenje zaposlenih u Radio-televiziji Vojvodine

   Prvog dana posle parlamentarnih izbora 25. oktobra, Dnevnik Radio-televizije Vojvodina u 17 sati počeo je čitanjem izvinjenja gledaocima zbog „jednostranog izveštavanja".

   Iste večeri grupa demonstranata ušla je u provladinu privatnu televiziju Informer u Beogradu, da bi se potom okupili ispred zgrade privatne televizije Pinka, čiji je vlasnik Željko Mitrović, blizak raznim prethodnim vlastima.

   Srbija se strmoglavila na listi slobode medija za čak 44 mesta od 2013. godine i spada u grupu zemalja gde je „teška situacija“, navode Reporteri bez granica.

   Prema Indeksu slobode medija, Srbija je u 2026. godini na 104. mestu, od ukupno 180 zemalja i među najgore rangiranim evropskim zemljama, podaci su ove organizacije.

   Ko je Manja Grčić?

   Pre nego što je u februaru ove godine stupila na čelo RTS-a, zamenivši dugogodišnjeg direktora Dragana Bujoševića, Manja Grčić je više od 20 godina radila kao novinarka i medijska menadžerka.

   U intervjuima je govorila da je radila na B92, čije je generalna direktorka bila od 2011. do 2013, zatim je bila savetnica za odnose sa javnošću u američkoj Agenciji za međunarodni razvoja (USAID) i direktorka firme „Medija sistem“ u okviru televizije Pink.

   Bila je i direktorka slovenačke televizije TV3 i za korporativne i regulatorne poslove u okviru Antena grupe za Srbiju i Crnu goru.

   Sa funkcije direktorke Prve televizije otišla je 2019, a naredne godine osnovala je K1.

   Suvlasnica je firme Minacord Media sa kompozitorom i pevačem Željkom Joksimovićem, pod čijim okriljem radi televizija K1 koju je osnovala, a bila je i direktorka novinske agencije Tanjug.

   Krajem aprila 2021. Vlada Srbije izabrala ju je za članicu Upravnog odbora Beogradske filharmonije i na toj funkciji je bila do januara ove godine.

   Postala je generalna direktorka RTS-a u februaru 2026.

   Udruženje novinara Srbije je objavilo da iz diplome koju je Manja Grčić podnela na konkurs za generalnog direktora Radio-televizije Srbije (RTS) proizilazi da ona nosi 180 ESPB bodova stečenih akademskim obrazovanjem u Velikoj Britaniji.

   Zakon o javnim medijskim servisima predviđa da kandidat za generalnog direktora mora imati diplomu sa 240 ESPB bodova.

   Grčić je potom dostavila potvrdu da njena diploma sa Univerziteta u Lidsu ima neophodan broj bodova.

   Pogledajte i ovaj video tokom studentskih protesta: Pinokio, kobre i sendvič na protestu ispred RTS-a

2. 30. okt
   Radar (otvara se u novom prozoru)

   Kraj jednog medijskog poretka?

   Jutro posle U nedelju uveče Aleksandar Vučić je priznao izborni poraz. U ponedeljak su se pojavili prvi znaci da se, pored političkih odnosa snaga, menja i način na koji mediji govore o vlasti, ali i način na koji… Ceo tekst

   Jutro posle

   U nedelju uveče Aleksandar Vučić je priznao izborni poraz. U ponedeljak su se pojavili prvi znaci da se, pored političkih odnosa snaga, menja i način na koji mediji govore o vlasti, ali i način na koji govore o sopstvenoj ulozi u njenom održavanju. Na Radio-televiziji Vojvodine, posle ostavke jednog od rukovodilaca informativnog programa, gledaocima je upućeno izvinjenje zbog godina jednostranog izveštavanja i prećutkivanja važnih pitanja. Istovremeno, pred redakcijama Informera i Pinka okupili su se građani, a upad u prostorije Informera otvorio je pitanja bezbednosti novinara, odgovornosti medija i granica protesta. Studentska lista osudila je upade i pozvala na uzdržavanje od revanšizma.

   Ovi događaji pokazuju da su mediji, koji su oblikovali sliku vlasti, sada i sami postali tema javne rasprave.

   Bilo bi preuranjeno zaključiti da se Vučićeva medijska mreža već raspada. Jedno izvinjenje ne menja sistem, a izborni poraz ne briše vlasničke, finansijske i političke veze koje su duže od decenije određivale programe velikog broja medija. Odnos nove vlasti prema tom nasleđu, kao i reakcije samih redakcija, reći će mnogo toga o Srbiji posle izbora.

   Šta će se dogoditi sa televizijama u kojima je Vučić bio centralna politička figura, vrhovni tumač događaja, onaj koji je nametao ne samo teme, već i način razgovora o njima? Hoće li vlasnici i urednici ovih medija ostati odani čoveku koji više nema izvesnost institucionalne moći? Hoće li pokušati da se prilagode novim okolnostima, predstave se kao profesionalno nezavisni ili nastaviti da funkcionišu kao medijska mreža sada najvećeg opozicionog političkog bloka?

   Vučiću su i posle poraza potrebni mediji: da ostane prisutan, zadrži pristalice, ponudi svoju verziju događaja i sačuva prostor za politički povratak. Za to mu nije neophodno da kontroliše sve televizije. Dovoljno je da u delu medijskog prostora njegovo tumačenje i dalje bude jedino koje se ozbiljno računa

   Istovremeno, šta će se dogoditi sa samim Vučićem kada (ili ako) jednog dana ustanovi da više nije dovoljno da se pojavi pred kamerama da bi njegova izjava automatski postala glavna vest?

   Vlast može da se izgubi za jednu noć. Medijska moć ne. O njenoj budućnosti neće odlučivati samo izborni rezultat već i vlasnici, urednici, novinari, regulatorna tela i publika.

   Kada se vernost više ne podrazumeva

   Smenom vlasti menjaju se i računice onih koji su karijere i poslove gradili na bliskosti sa njom. To se naročito jasno vidi u medijima, gde su se ideološka bliskost, ekonomski interes i zavisnost od političkih centara moći godinama preplitali.

   Motivi različitih medija su varirali, ali je rezultat njihovog rada bio isti – stvaranje bezrezervne podrške Vučićevoj politici, dominantno pozitivno predstavljanje njegovih odluka i sistematsko osporavanje, pa i otvoreno napadanje, klevetanje i targetiranje njegovih protivnika. Izborni poraz neće automatski ukloniti početne motive medija, ali su sada promenjene okolnosti u kojima oni deluju.

   Pred medijskim vlasnikom koji je bio u povlašćenom položaju pojaviće se pitanje održivosti njegovog poslovnog modela. Pred urednikom koji je profesionalni „autoritet“ gradio na političkoj lojalnosti otvoriće se pitanje sopstvene budućnosti. Novinaru koji je pristajao na pritiske ili autocenzuru možda se prvi put ukazuje prostor da radi drugačije. Neki će želeti da sačuvaju postojeće odnose, drugi će pokušati da se prilagode, a treći će možda iskoristiti promenu okolnosti da se vrate u okvire profesionalnih standarda koje ranije nisu mogli ili nisu želeli da primenjuju.

   Neće, naravno, svi reagovati isto, a razlike u njihovim odlukama će pokazati ko je zaista spreman da menja dosadašnju praksu.

   Politička naklonost se retko prekida velikim javnim gestovima i radikalnim trenutnim obrtima. Mnogo češće ona slabi postepeno, kroz niz skoro neprimetnih uredničkih odluka. Televizija ne mora da počne da kritikuje Vučića da bi prestala da funkcioniše kao „njegova“ televizija. Dovoljno je da mu se govor više ne prenosi u celosti, da se njegova izjava proverava, a ne samo ponavlja, da se naslov ne izvodi iz njegove procene događaja, već iz samog događaja. Dovoljno je da vest o Vučićevoj reakciji prestane da bude važnija od vesti na koju reaguje. Promena je naizgled mala, ali suštinska. Ona označava trenutak u kojem uređivačke odluke ponovo postaju posao novinara, a ne potreba i mogućnost političara da određuje šta će biti vest, koliko će biti važna i kako će biti predstavljena.

   Zato nije presudno samo koliko će televizija i dalje podržavati Vučića. Važnije je koliko medija će i dalje prihvatati njegovu procenu šta zaslužuje pažnju građana, a šta bi trebalo da bude u funkciji javnog interesa.

   Deo medija ostaće uz Vučića. Drugi će menjati ton, neki možda i političke saveznike. Tek tada će se jasnije videti koliko je uređivačka politika bila stvar profesionalnog izbora, a koliko zavisila od toga ko raspolaže vlašću. Zato je važnije pitanje od broja Vučićevih budućih televizijskih nastupa sledeće: hoće li promena vlasti doneti drugačija pravila rada medija ili samo drugačijeg čoveka kojem će se ti mediji prilagođavati

   Decenijama teorija medija govori o sposobnosti medijskih organizacija da određuju „dnevni red“ javne rasprave, da nameću teme o kojima će se govoriti i misliti. U Srbiji je tokom Vučićeve vladavine taj odnos uglavnom bio obrnut: politički centar moći određivao je teme, njihovu važnost i poželjni način tumačenja, dok su servilni, najbrojniji i najveći mediji takav dnevni red samo reprodukovali i pojačavali. Vučić zato čak i ne mora da ostane bez publike. Za njega bi mnogo ozbiljniji gubitak bio kada bi prestao da određuje ritam političkog života i teme kojima se bavi čitavo društvo.

   Čiji su zapravo mediji?

   Jedan od razloga zbog kojih je preuranjeno govoriti o brzom nestanku Vučićevog medijskog uticaja jeste činjenica da politička smena ne podrazumeva automatsku promenu medijskog vlasništva. U izveštaju Reutersovog instituta za novinarstvo za 2026. godinu navodi se da su u srpskom medijskom sistemu sve nacionalne komercijalne televizije u vlasništvu kompanija povezanih sa političkim elitama, dok je državni Telekom istovremeno postao veliki vlasnik televizijskih kanala, distributer sadržaja i jedan od značajnih oglašivača. Takva struktura nije nastala preko noći i neće nestati promenom parlamentarne većine.

   Zato će u narednom periodu biti neophodno pratiti tokove novca, distribuciju kanala i konkretne uredničke odluke. Promena tona u studiju može biti zanimljiva trivija za društvene mreže, ali sama po sebi ništa ne govori o promeni sistema.

   Vučiću su i posle poraza potrebni mediji: da ostane prisutan, zadrži pristalice, ponudi svoju verziju događaja i sačuva prostor za politički povratak. Za to mu nije neophodno da kontroliše sve televizije. Dovoljno je da u delu medijskog prostora njegovo tumačenje i dalje bude jedino koje se ozbiljno računa.

   Vlasništvo i politička vernost, pritom, nisu isto. Privatna televizija može ostati politički bliska Vučiću i nakon što on izgubi vlast, a javni servis može nastaviti da bude zavisan od političkih centara moći čak i kada se promeni vlada. Isto tako, medij koji je podržavao vlast može promeniti uređivačku politiku bez promene vlasnika, ali takva promena nije obavezno dokaz da je taj medij postao nezavisan. Upravo tu se otvara i pitanje koje bi moglo da obeleži narednu fazu društveno-političkog života u Srbiji: može li Vučić, nakon što je izgubio vlast, zadržati dovoljno snažnu medijsku mrežu da preko nje i dalje oblikuje dobar deo javnog života?

   U izveštaju Reutersovog instituta za novinarstvo za 2026. godinu navodi se da su u srpskom medijskom sistemu sve nacionalne komercijalne televizije u vlasništvu kompanija povezanih sa političkim elitama, dok je državni Telekom istovremeno postao veliki vlasnik televizijskih kanala, distributer sadržaja i jedan od značajnih oglašivača

   Takav scenario nije nemoguć, a ni nelogičan. Politička organizacija koja je osvojila gotovo 40 odsto glasova ima brojno biračko telo, političku infrastrukturu i društveni uticaj koji neće nestati sa promenom vlade. Mediji koji nastave da joj budu bliski mogli bi da postanu važan instrument održavanja političkog identiteta, mobilizacije pristalica i osporavanja poteza nove vlasti. Međutim, ako politička bliskost medija nastavi da se pretvara u sistematsko prikrivanje činjenica, diskreditovanje neistomišljenika ili zamenu novinarskog rada političkom propagandom – što smo gledali proteklih godina – tada se odgovornost za zaštitu javnog interesa mora momentalno naći pred regulatornim i drugim nadležnim telima. Njihov zadatak neće biti da procenjuju političku podobnost medija, već da dosledno primenjuju zakon, utvrđuju konkretne povrede profesionalnih i zakonskih obaveza i izriču mere kada za to postoje uslovi. Baš je odsustvo takve institucionalne reakcije omogućavalo da se politička propaganda predstavlja kao redovno informisanje.

   Kad građanin Vučić prestane da bude glavna vest

   Tokom godina Vučićeve vlasti u Srbiji je normalizovana ideja da nijedan važan događaj nije potpun dok ga on ne objasni, ne rastumači, ne dodeli mu vrednost, pozitivnu ili negativnu. Ekonomske odluke, međunarodni odnosi, društveni sukobi, infrastrukturni projekti, izbori, protesti, pa čak i događaji koji nisu neposredno povezani sa politikom, često su dobijali dodatni medijski život kroz reakciju bivšeg predsednika. Čak su i najave njegovih obraćanja bile medijski događaji. Javnost je unapred pripremana za ono što će on reći, zatim bi usledio sam nastup, a potom dani u kojima bi drugi političari, novinari i komentatori raspravljali o izgovorenom. Jedan govor proizvodio je veliki broj novih sadržaja, a politički „dnevni red“ formirao se oko njegovih poruka.

   Posle izbornog poraza to više neće ili ne mora biti pravilo.

   Vučić i dalje može da organizuje konferencije, daje intervjue, objavljuje video-poruke onlajn, govori o političkim protivnicima i komentariše poteze nove vlasti. I dalje će postojati veliki broj građana zainteresovanih za njegove stavove. Ali, više nema razloga da se njegovo mišljenje o svakom događaju podrazumeva kao događaj za sebe. Za javnost to može biti gotovo neprimetna promena, ali za političara čija je medijska strategija počivala na stalnoj prisutnosti, ona predstavlja fundamentalnu promenu položaja jer njegov politički uticaj nije zavisio samo od toga koliko često je govorio, već i od toga kakav status je njegov govor imao u javnom prostoru.

   U Srbiji je normalizovana ideja da nijedan važan događaj nije potpun dok ga Vučić ne objasni, ne rastumači, ne dodeli mu vrednost, pozitivnu ili negativnu. Ekonomske odluke, međunarodni odnosi, društveni sukobi, infrastrukturni projekti, izbori, protesti, pa čak i događaji koji nisu neposredno povezani sa politikom, često su dobijali dodatni medijski život kroz reakciju bivšeg predsednika.

   Izjave predsednika imaju neposrednu institucionalnu relevantnost, ali komentari opozicionog lidera su samo jedna od brojnih interpretacija u javnom prostoru. To ne znači da bi Vučićeve izjave trebalo medijski ignorisati, na kraju krajeva, to je političar iza kojeg stoji veliki broj birača i kao takav ima legitimno mesto u javnoj raspravi. Ali, ogromna je razlika između prava da se tvoja izjava čuje i privilegije (neki bi rekli – medijske zloupotrebe) da svi moraju da te slušaju, u svako doba dana i o svakoj temi u društvu. Vučićev budući medijski položaj zavisiće od te razlike. Ukoliko bar delimično sačuva mrežu politički bliskih televizija, tabloida i digitalnih platformi, moći će da nastavi da proizvodi sopstvenu stvarnost i da održava direktan odnos sa pristalicama. Ipak, izvan tog medijskog kruga mogao bi da se suoči sa novim pravilima: sa novinarima koji postavljaju pitanja na koja neće moći da odgovori dugim monologom, sa urednicima koji neće prekidati program zbog njegovog obraćanja i sa javnošću čiju pažnju neće moći da preplavljuje i zahteva, pozivajući se na autoritet funkcije.

   Posle mnogo godina mogao bi da se nađe u situaciji da za pažnju publike mora da se izbori, umesto da mu ona unapred bude obezbeđena.

   Između oslobađanja i preuzimanja medija

   Pitanje budućnosti Vučićevog medijskog uticaja neodvojivo je od pitanja šta će nova vlast uraditi sa postojećim medijskim sistemom. Studentska lista već je zatražila promene u rukovodstvu RTS-a i oslobađanje javnog servisa od političkih uticaja, a kao jedan od prioriteta najavila je i promene u regulatornom okviru. U tom procesu postojaće očekivanja javnosti da se preispitaju prethodne uređivačke odluke, nepravilnosti u finansiranju i politički uticaji na medije. Način na koji se te promene budu sprovodile biće jedan od važnih testova nove vlasti.

   Iskustva političkih tranzicija pokazuju da je mnogo lakše promeniti ljude na čelu medijskih institucija nego pravila po kojima te institucije funkcionišu. Ukoliko se prethodna politička kontrola samo zameni novom, medijski sistem neće postati nezavisan. Promeniće se samo politička adresa kojoj će mediji biti lojalni. Zahtevi za profesionalnom odgovornošću i otklanjanjem političkog uticaja trebalo bi da se oslone na brojne povrede zakona, etičkih standarda, prava zaposlenih ili pravila javnog finansiranja, koje bi se sankcionisale kroz odgovarajuće postupke, dok se uređivačka nezavisnost ne može uspostavljati pritiscima, pretnjama ili upadima u redakcije. U suprotnom, Vučić bi mogao da dobije još jedan komunikacioni resurs – priliku da svaku meru prema medijima koji su mu bliski predstavi kao politički progon, bez obzira na njenu stvarnu pravnu osnovu. Ako se to dogodi, biće teže razlikovati opravdane zahteve za odgovornošću od političkog obračuna sa nepodobnim redakcijama.

   Nova vlast će zato svoj odnos prema medijima morati da pokaže na delu. Ne time koga će televizije ubuduće podržavati, već time da li će urednici moći da rade bez političke prinude, pa i onda kada kritikuju one koji su pobedili na izborima.

   Život posle glavne uloge

   Konačno, možda se najveća promena u Vučićevom političkom životu neće dogoditi onog dana kada bude formirana nova vlada, niti kada na ključne državne funkcije budu imenovani novi ljudi, već kada se u društvu dogodi nešto važno, a niko ne bude imao potrebu da sazna šta on o tome misli. Takav trenutak ne bi značio da je nestao njegov politički uticaj, niti da je njegova stranka izgubila mogućnost da ponovo osvoji vlast, ali bi bio simptom ozdravljenja sadašnjeg javnog i medijskog života u kom je svaki događaj morao proći kroz njegovu interpretaciju da bi dobio konačno političko značenje. Upravo će mediji odlučivati o tome koliko će se brzo i u kojoj meri ta promena desiti.

   U procesu promene rukovodstva u RTS-u postojaće očekivanja javnosti da se preispitaju prethodne uređivačke odluke, nepravilnosti u finansiranju i politički uticaji na medije. Način na koji se te promene budu sprovodile biće jedan od važnih testova nove vlasti.

   Deo medija ostaće uz Vučića. Drugi će menjati ton, neki možda i političke saveznike. Tek tada će se jasnije videti koliko je uređivačka politika bila stvar profesionalnog izbora, a koliko zavisila od toga ko raspolaže vlašću. Zato je važnije pitanje od broja Vučićevih budućih televizijskih nastupa sledeće: hoće li promena vlasti doneti drugačija pravila rada medija ili samo drugačijeg čoveka kojem će se ti mediji prilagođavati?

   Dosadašnje vlasti u Srbiji teško su odustajale od uticaja na javni servis i komercijalne emitere. Studentski pokret je u dvogodišnjem organizovanju i komunikaciji sa građanima pokazao spremnost da odstupi od ustaljenih političkih obrazaca. Odnos prema medijima biće zahtevan ispit, naročito kada kritike budu upućene njemu. Zato prava promena neće biti u tome da nova vlast zauzme medijski prostor koji je Vučić koristio, već da prihvati i afirmiše ideju da taj prostor ne pripada nijednoj vlasti.

3. 10:53
   Cenzolovka (otvara se u novom prozoru) najraniji u katalogu

   Smena vlasti i moguće promene: Kraj jednog medijskog poretka?

   Jutro posle U nedelju uveče Aleksandar Vučić je priznao izborni poraz. U ponedeljak su se pojavili prvi znaci da se, pored političkih odnosa snaga, menja i način na koji mediji govore o vlasti, ali i način na koji… Ceo tekst

   Jutro posle

   U nedelju uveče Aleksandar Vučić je priznao izborni poraz. U ponedeljak su se pojavili prvi znaci da se, pored političkih odnosa snaga, menja i način na koji mediji govore o vlasti, ali i način na koji govore o sopstvenoj ulozi u njenom održavanju. Na Radio-televiziji Vojvodine, posle ostavke jednog od rukovodilaca informativnog programa, gledaocima je upućeno izvinjenje zbog godina jednostranog izveštavanja i prećutkivanja važnih pitanja. Istovremeno, pred redakcijama Informera i Pinka okupili su se građani, a upad u prostorije Informera otvorio je pitanja bezbednosti novinara, odgovornosti medija i granica protesta. Studentska lista osudila je upade i pozvala na uzdržavanje od revanšizma.

   Ovi događaji pokazuju da su mediji, koji su oblikovali sliku vlasti, sada i sami postali tema javne rasprave.

   Bilo bi preuranjeno zaključiti da se Vučićeva medijska mreža već raspada. Jedno izvinjenje ne menja sistem, a izborni poraz ne briše vlasničke, finansijske i političke veze koje su duže od decenije određivale programe velikog broja medija. Odnos nove vlasti prema tom nasleđu, kao i reakcije samih redakcija, reći će mnogo toga o Srbiji posle izbora.

   Šta će se dogoditi sa televizijama u kojima je Vučić bio centralna politička figura, vrhovni tumač događaja, onaj koji je nametao ne samo teme, već i način razgovora o njima? Hoće li vlasnici i urednici ovih medija ostati odani čoveku koji više nema izvesnost institucionalne moći? Hoće li pokušati da se prilagode novim okolnostima, predstave se kao profesionalno nezavisni ili nastaviti da funkcionišu kao medijska mreža sada najvećeg opozicionog političkog bloka?

   Istovremeno, šta će se dogoditi sa samim Vučićem kada (ili ako) jednog dana ustanovi da više nije dovoljno da se pojavi pred kamerama da bi njegova izjava automatski postala glavna vest?

   Vlast može da se izgubi za jednu noć. Medijska moć ne. O njenoj budućnosti neće odlučivati samo izborni rezultat već i vlasnici, urednici, novinari, regulatorna tela i publika.

   Kada se vernost više ne podrazumeva

   Smenom vlasti menjaju se i računice onih koji su karijere i poslove gradili na bliskosti sa njom. To se naročito jasno vidi u medijima, gde su se ideološka bliskost, ekonomski interes i zavisnost od političkih centara moći godinama preplitali.

   Motivi različitih medija su varirali, ali je rezultat njihovog rada bio isti – stvaranje bezrezervne podrške Vučićevoj politici, dominantno pozitivno predstavljanje njegovih odluka i sistematsko osporavanje, pa i otvoreno napadanje, klevetanje i targetiranje njegovih protivnika. Izborni poraz neće automatski ukloniti početne motive medija, ali su sada promenjene okolnosti u kojima oni deluju.

   Pred medijskim vlasnikom koji je bio u povlašćenom položaju pojaviće se pitanje održivosti njegovog poslovnog modela. Pred urednikom koji je profesionalni „autoritet“ gradio na političkoj lojalnosti otvoriće se pitanje sopstvene budućnosti. Novinaru koji je pristajao na pritiske ili autocenzuru možda se prvi put ukazuje prostor da radi drugačije. Neki će želeti da sačuvaju postojeće odnose, drugi će pokušati da se prilagode, a treći će možda iskoristiti promenu okolnosti da se vrate u okvire profesionalnih standarda koje ranije nisu mogli ili nisu želeli da primenjuju.

   Neće, naravno, svi reagovati isto, a razlike u njihovim odlukama će pokazati ko je zaista spreman da menja dosadašnju praksu.

   Politička naklonost se retko prekida velikim javnim gestovima i radikalnim trenutnim obrtima. Mnogo češće ona slabi postepeno, kroz niz skoro neprimetnih uredničkih odluka. Televizija ne mora da počne da kritikuje Vučića da bi prestala da funkcioniše kao „njegova“ televizija. Dovoljno je da mu se govor više ne prenosi u celosti, da se njegova izjava proverava, a ne samo ponavlja, da se naslov ne izvodi iz njegove procene događaja, već iz samog događaja. Dovoljno je da vest o Vučićevoj reakciji prestane da bude važnija od vesti na koju reaguje. Promena je naizgled mala, ali suštinska. Ona označava trenutak u kojem uređivačke odluke ponovo postaju posao novinara, a ne potreba i mogućnost političara da određuje šta će biti vest, koliko će biti važna i kako će biti predstavljena.

   Zato nije presudno samo koliko će televizija i dalje podržavati Vučića. Važnije je koliko medija će i dalje prihvatati njegovu procenu šta zaslužuje pažnju građana, a šta bi trebalo da bude u funkciji javnog interesa.

   Deo medija ostaće uz Vučića. Drugi će menjati ton, neki možda i političke saveznike. Tek tada će se jasnije videti koliko je uređivačka politika bila stvar profesionalnog izbora, a koliko zavisila od toga ko raspolaže vlašću. Zato je važnije pitanje od broja Vučićevih budućih televizijskih nastupa sledeće: hoće li promena vlasti doneti drugačija pravila rada medija ili samo drugačijeg čoveka kojem će se ti mediji prilagođavati

   Decenijama teorija medija govori o sposobnosti medijskih organizacija da određuju „dnevni red“ javne rasprave, da nameću teme o kojima će se govoriti i misliti. U Srbiji je tokom Vučićeve vladavine taj odnos uglavnom bio obrnut: politički centar moći određivao je teme, njihovu važnost i poželjni način tumačenja, dok su servilni, najbrojniji i najveći mediji takav dnevni red samo reprodukovali i pojačavali. Vučić zato čak i ne mora da ostane bez publike. Za njega bi mnogo ozbiljniji gubitak bio kada bi prestao da određuje ritam političkog života i teme kojima se bavi čitavo društvo.

   Čiji su zapravo mediji?

   Jedan od razloga zbog kojih je preuranjeno govoriti o brzom nestanku Vučićevog medijskog uticaja jeste činjenica da politička smena ne podrazumeva automatsku promenu medijskog vlasništva. U izveštaju Reutersovog instituta za novinarstvo za 2026. godinu navodi se da su u srpskom medijskom sistemu sve nacionalne komercijalne televizije u vlasništvu kompanija povezanih sa političkim elitama, dok je državni Telekom istovremeno postao veliki vlasnik televizijskih kanala, distributer sadržaja i jedan od značajnih oglašivača. Takva struktura nije nastala preko noći i neće nestati promenom parlamentarne većine.

   Zato će u narednom periodu biti neophodno pratiti tokove novca, distribuciju kanala i konkretne uredničke odluke. Promena tona u studiju može biti zanimljiva trivija za društvene mreže, ali sama po sebi ništa ne govori o promeni sistema.

   Vučiću su i posle poraza potrebni mediji: da ostane prisutan, zadrži pristalice, ponudi svoju verziju događaja i sačuva prostor za politički povratak. Za to mu nije neophodno da kontroliše sve televizije. Dovoljno je da u delu medijskog prostora njegovo tumačenje i dalje bude jedino koje se ozbiljno računa.

   Vlasništvo i politička vernost, pritom, nisu isto. Privatna televizija može ostati politički bliska Vučiću i nakon što on izgubi vlast, a javni servis može nastaviti da bude zavisan od političkih centara moći čak i kada se promeni vlada. Isto tako, medij koji je podržavao vlast može promeniti uređivačku politiku bez promene vlasnika, ali takva promena nije obavezno dokaz da je taj medij postao nezavisan. Upravo tu se otvara i pitanje koje bi moglo da obeleži narednu fazu društveno-političkog života u Srbiji: može li Vučić, nakon što je izgubio vlast, zadržati dovoljno snažnu medijsku mrežu da preko nje i dalje oblikuje dobar deo javnog života?

   U izveštaju Reutersovog instituta za novinarstvo za 2026. godinu navodi se da su u srpskom medijskom sistemu sve nacionalne komercijalne televizije u vlasništvu kompanija povezanih sa političkim elitama, dok je državni Telekom istovremeno postao veliki vlasnik televizijskih kanala, distributer sadržaja i jedan od značajnih oglašivača

   Takav scenario nije nemoguć, a ni nelogičan. Politička organizacija koja je osvojila gotovo 40 odsto glasova ima brojno biračko telo, političku infrastrukturu i društveni uticaj koji neće nestati sa promenom vlade. Mediji koji nastave da joj budu bliski mogli bi da postanu važan instrument održavanja političkog identiteta, mobilizacije pristalica i osporavanja poteza nove vlasti. Međutim, ako politička bliskost medija nastavi da se pretvara u sistematsko prikrivanje činjenica, diskreditovanje neistomišljenika ili zamenu novinarskog rada političkom propagandom – što smo gledali proteklih godina – tada se odgovornost za zaštitu javnog interesa mora momentalno naći pred regulatornim i drugim nadležnim telima. Njihov zadatak neće biti da procenjuju političku podobnost medija, već da dosledno primenjuju zakon, utvrđuju konkretne povrede profesionalnih i zakonskih obaveza i izriču mere kada za to postoje uslovi. Baš je odsustvo takve institucionalne reakcije omogućavalo da se politička propaganda predstavlja kao redovno informisanje.

   Kad građanin Vučić prestane da bude glavna vest

   Tokom godina Vučićeve vlasti u Srbiji je normalizovana ideja da nijedan važan događaj nije potpun dok ga on ne objasni, ne rastumači, ne dodeli mu vrednost, pozitivnu ili negativnu. Ekonomske odluke, međunarodni odnosi, društveni sukobi, infrastrukturni projekti, izbori, protesti, pa čak i događaji koji nisu neposredno povezani sa politikom, često su dobijali dodatni medijski život kroz reakciju bivšeg predsednika. Čak su i najave njegovih obraćanja bile medijski događaji. Javnost je unapred pripremana za ono što će on reći, zatim bi usledio sam nastup, a potom dani u kojima bi drugi političari, novinari i komentatori raspravljali o izgovorenom. Jedan govor proizvodio je veliki broj novih sadržaja, a politički „dnevni red“ formirao se oko njegovih poruka.

   Posle izbornog poraza to više neće ili ne mora biti pravilo.

   Vučić i dalje može da organizuje konferencije, daje intervjue, objavljuje video-poruke onlajn, govori o političkim protivnicima i komentariše poteze nove vlasti. I dalje će postojati veliki broj građana zainteresovanih za njegove stavove. Ali, više nema razloga da se njegovo mišljenje o svakom događaju podrazumeva kao događaj za sebe. Za javnost to može biti gotovo neprimetna promena, ali za političara čija je medijska strategija počivala na stalnoj prisutnosti, ona predstavlja fundamentalnu promenu položaja jer njegov politički uticaj nije zavisio samo od toga koliko često je govorio, već i od toga kakav status je njegov govor imao u javnom prostoru.

   U Srbiji je normalizovana ideja da nijedan važan događaj nije potpun dok ga Vučić ne objasni, ne rastumači, ne dodeli mu vrednost, pozitivnu ili negativnu. Ekonomske odluke, međunarodni odnosi, društveni sukobi, infrastrukturni projekti, izbori, protesti, pa čak i događaji koji nisu neposredno povezani sa politikom, često su dobijali dodatni medijski život kroz reakciju bivšeg predsednika.

   Izjave predsednika imaju neposrednu institucionalnu relevantnost, ali komentari opozicionog lidera su samo jedna od brojnih interpretacija u javnom prostoru. To ne znači da bi Vučićeve izjave trebalo medijski ignorisati, na kraju krajeva, to je političar iza kojeg stoji veliki broj birača i kao takav ima legitimno mesto u javnoj raspravi. Ali, ogromna je razlika između prava da se tvoja izjava čuje i privilegije (neki bi rekli – medijske zloupotrebe) da svi moraju da te slušaju, u svako doba dana i o svakoj temi u društvu. Vučićev budući medijski položaj zavisiće od te razlike. Ukoliko bar delimično sačuva mrežu politički bliskih televizija, tabloida i digitalnih platformi, moći će da nastavi da proizvodi sopstvenu stvarnost i da održava direktan odnos sa pristalicama. Ipak, izvan tog medijskog kruga mogao bi da se suoči sa novim pravilima: sa novinarima koji postavljaju pitanja na koja neće moći da odgovori dugim monologom, sa urednicima koji neće prekidati program zbog njegovog obraćanja i sa javnošću čiju pažnju neće moći da preplavljuje i zahteva, pozivajući se na autoritet funkcije.

   Posle mnogo godina mogao bi da se nađe u situaciji da za pažnju publike mora da se izbori, umesto da mu ona unapred bude obezbeđena.

   Između oslobađanja i preuzimanja medija

   Pitanje budućnosti Vučićevog medijskog uticaja neodvojivo je od pitanja šta će nova vlast uraditi sa postojećim medijskim sistemom. Studentska lista već je zatražila promene u rukovodstvu RTS-a i oslobađanje javnog servisa od političkih uticaja, a kao jedan od prioriteta najavila je i promene u regulatornom okviru. U tom procesu postojaće očekivanja javnosti da se preispitaju prethodne uređivačke odluke, nepravilnosti u finansiranju i politički uticaji na medije. Način na koji se te promene budu sprovodile biće jedan od važnih testova nove vlasti.

   Iskustva političkih tranzicija pokazuju da je mnogo lakše promeniti ljude na čelu medijskih institucija nego pravila po kojima te institucije funkcionišu. Ukoliko se prethodna politička kontrola samo zameni novom, medijski sistem neće postati nezavisan. Promeniće se samo politička adresa kojoj će mediji biti lojalni. Zahtevi za profesionalnom odgovornošću i otklanjanjem političkog uticaja trebalo bi da se oslone na brojne povrede zakona, etičkih standarda, prava zaposlenih ili pravila javnog finansiranja, koje bi se sankcionisale kroz odgovarajuće postupke, dok se uređivačka nezavisnost ne može uspostavljati pritiscima, pretnjama ili upadima u redakcije. U suprotnom, Vučić bi mogao da dobije još jedan komunikacioni resurs – priliku da svaku meru prema medijima koji su mu bliski predstavi kao politički progon, bez obzira na njenu stvarnu pravnu osnovu. Ako se to dogodi, biće teže razlikovati opravdane zahteve za odgovornošću od političkog obračuna sa nepodobnim redakcijama.

   Nova vlast će zato svoj odnos prema medijima morati da pokaže na delu. Ne time koga će televizije ubuduće podržavati, već time da li će urednici moći da rade bez političke prinude, pa i onda kada kritikuju one koji su pobedili na izborima.

   Život posle glavne uloge

   Konačno, možda se najveća promena u Vučićevom političkom životu neće dogoditi onog dana kada bude formirana nova vlada, niti kada na ključne državne funkcije budu imenovani novi ljudi, već kada se u društvu dogodi nešto važno, a niko ne bude imao potrebu da sazna šta on o tome misli. Takav trenutak ne bi značio da je nestao njegov politički uticaj, niti da je njegova stranka izgubila mogućnost da ponovo osvoji vlast, ali bi bio simptom ozdravljenja sadašnjeg javnog i medijskog života u kom je svaki događaj morao proći kroz njegovu interpretaciju da bi dobio konačno političko značenje. Upravo će mediji odlučivati o tome koliko će se brzo i u kojoj meri ta promena desiti.

   U procesu promene rukovodstva u RTS-u postojaće očekivanja javnosti da se preispitaju prethodne uređivačke odluke, nepravilnosti u finansiranju i politički uticaji na medije. Način na koji se te promene budu sprovodile biće jedan od važnih testova nove vlasti.

   Deo medija ostaće uz Vučića. Drugi će menjati ton, neki možda i političke saveznike. Tek tada će se jasnije videti koliko je uređivačka politika bila stvar profesionalnog izbora, a koliko zavisila od toga ko raspolaže vlašću. Zato je važnije pitanje od broja Vučićevih budućih televizijskih nastupa sledeće: hoće li promena vlasti doneti drugačija pravila rada medija ili samo drugačijeg čoveka kojem će se ti mediji prilagođavati?

   Dosadašnje vlasti u Srbiji teško su odustajale od uticaja na javni servis i komercijalne emitere. Studentski pokret je u dvogodišnjem organizovanju i komunikaciji sa građanima pokazao spremnost da odstupi od ustaljenih političkih obrazaca. Odnos prema medijima biće zahtevan ispit, naročito kada kritike budu upućene njemu. Zato prava promena neće biti u tome da nova vlast zauzme medijski prostor koji je Vučić koristio, već da prihvati i afirmiše ideju da taj prostor ne pripada nijednoj vlasti.

4. 08:21
   Index (otvara se u novom prozoru) preuzeo doslovno, 32 sata 18 min posle prvog

   Što se to događa s Vučićevim medijima nakon njegova pada?

   PRVI postizborni tjedan u Srbiji prate brojne napetosti, a jedno od ključnih pitanja je i budući odnos medija na kojima je nositelj poražene izborne liste i donedavni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić gradio svoju… Ceo tekst

   PRVI postizborni tjedan u Srbiji prate brojne napetosti, a jedno od ključnih pitanja je i budući odnos medija na kojima je nositelj poražene izborne liste i donedavni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić gradio svoju dugogodišnju vladavinu.

   Studentski pokret zatražio je ovaj tjedan bržu tranziciju vlasti i ostavke čelnika u policiji, obavještajnim službama, pravosuđu, prorežimskim medijima te hitan popis zatečenog stanja i sprječavanje uništavanja dokumentacije u javnim institucijama i poduzećima, što Vučić naziva "revolucionarnim terorom".

   Prve promjene postale su očite na javnim servisima – uslijedio je val ostavki i smjena u upravi i uredništvu Radio-televizije Vojvodine (RTV) i Radio-televizije Srbije (RTS), uz isprike gledateljima "za sve izostavljeno u prethodnom razdoblju".

   "Ovo su prvi koraci"

   "Ovo su prvi koraci k, nadamo se, ozdravljenju RTS-a... Predstoji nam rad na programskim sadržajima, a sve u javnom interesu. Želimo vratiti vaše povjerenje", poručio je novi urednički kolegij informative RTS-a u priopćenju pročitanom u udarnom večernjem dnevniku u četvrtak.

   Prethodno su ostavke podnijeli glavni urednik i dio uredništva u RTV-u, uslijedila je i ostavka direktorice RTS-a, te smjene urednice informativnog programa i unutar pojedinih redakcija na čiji su rad i političku pristarnost prema Vučiću i SNS-u godinama ukazivali civilno društvo, oporba i studentski pokret.

   Tijekom skoro dvogodišnjih prosvjeda studentski pokret skoro da nije bio objektivno vidljiv u programima RTS-a, RTV-a, ali i brojnih provladnih kabelskih i televizija s nacionalnim opsegom.

   U petak je ostavku podnio i direktor RTV-a Goran Karadžić, a Željko Mitrović, vlasnik komercijalne TV Pink, koja ima medijsku mrežu i u regiji, najavio je otkaze za oko tisuću djelatnika.

   Raspad Vučićeve mreže

   Upravo su mediji bili jedna od okosnica Vučićeve vladavine, a nakon pobjede Studentske liste pred redakcijama Informera i Pinka okupile su se skupine nezadovoljnika. Program TV Informer, propagandistički naklonjene Vučiću i SNS-u, nakratko je prekinut upadom mase u studio.

   Tekst se nastavlja ispod oglasa

   Studentska lista promptno je osudila upade i pozvala na suzdržavanje od revanšizma, istodobno tražeći odgovornost za javnu riječ, višegodišnje kršenje profesionalnih kodeksa, uključujući i kaznenu odgovornost za raspirivanje mržnje prema političkim neistomišljenicima i oponentima.

   Teoretičarka medija i profesorica na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU) Ana Martinoli u autorskom tekstu za tjednik Radar otvorila je pitanje što će se dogoditi s političarem čija je moć počivala na medijskoj dominaciji kada mu televizije prestanu poticati središnje mjesto u javnom životu.

   Hoće li mu ostati odani?

   "Bilo bi preuranjeno zaključiti da se Vučićeva medijska mreža već raspada. Jedna isprika ne mijenja sustav, a izborni poraz ne briše vlasničke, financijske i političke veze koje su duže od desetljeća određivale programe velikog broja medija", konstatira Martinoli.

   Pitanje je i hoće li sad vlasnici i urednici tih medija "ostati odani čovjeku koji više nema izvjesnost institucionalne moći" ili će se pokušati prilagoditi novim okolnostima, nudeći se kao profesionalno neovisni ili će nastaviti funkcionirati kao medijska mreža sada najvećeg oporbenog bloka.

   Vučiću zasad najodanije medijsko uporište ostaju TV Informer i istoimeni tabloid koji ga, poslije otvorene i navijačke podrške u kampanji, i dalje nazivaju "predsjednikom", ali i "liderom oporbe".

   Konstatirajući da su Vučiću i poslije poraza mediji itekako potrebni da "ostane prisutan, zadrži pristaše, ponudi svoju verziju događaja i sačuva prostor za politički povratak", Martinoli kaže kako mu za to "nije neophodno da kontrolira sve televizije" i da je "dovoljno da u dijelu medijskog prostora njegovo tumačenje i dalje bude jedino koje se ozbiljno računa".

   Ana Martinoli sugerira kako je sada važnije koliko medija će i dalje prihvaćati Vučićevu procjenu "što zaslužuje pažnju građana, a što bi trebalo biti u funkciji javnog interesa" i da će odnos nove vlasti prema tom nasljeđu, kao i reagiranja unutar redakcija, "reći mnogo toga o Srbiji poslije izbora".

   ovdje.

   Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite

   Ovo je

   Homepage nacije.

   desk@index.hr ili klikom

   ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.

   Imate važnu priču? Javite se na

   Želite raditi na Indexu? Prijavite se

5. 08:22
   HRT (otvara se u novom prozoru)

   Vučić osim poraza na izborima gubi i dominaciju u medijima

   Aleksandar Vučić Prvi postizborni tjedan u Srbiji prate brojne napetosti, a jedno od ključnih pitanja je i budući odnos medija na kojima je nositelj poražene izborne liste i donedavni srbijanski predsjednik Aleksandar… Ceo tekst

   Aleksandar Vučić

   Prvi postizborni tjedan u Srbiji prate brojne napetosti, a jedno od ključnih pitanja je i budući odnos medija na kojima je nositelj poražene izborne liste i donedavni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić gradio svoju dugogodišnju vladavinu.

   Studentski pokret zatražio je ovaj tjedan bržu tranziciju vlasti i ostavke čelnika u policiji, obavještajnim službama, pravosuđu, prorežimskim medijima te hitan popis zatečenog stanja i spriječavanje uništavanja dokumentacije u javnim institucijama i poduzećima, što Vučić naziva "revolucionarnim terorom".

   Prve promjene postale su očite na javnim servisima gdje je uslijedio val ostavki i smjena u upravi i uredništvu Radio-televizije Vojvodine (RTV) i Radio-televizije Srbije (RTS), uz isprike gledateljima "za sve izostavljeno u prethodnom razdoblju".

   - Ovo su prvi koraci k, nadamo se, ozdravljenju RTS-a... Predstoji nam rad na programskim sadržajima, a sve u javnom interesu. Želimo vratiti vaše povjerenje, poručio je novi urednički kolegij informative RTS-a u priopćenju pročitanom u udarnom večernjem dnevniku u četvrtak.

   Prethodno su ostavke podnijeli glavni urednik i dio uredništva u RTV-u, uslijedila je i ostavka direktorice RTS-a, te smjene urednice informativnog programa i unutar pojedinih redakcija na čiji su rad i političku pristarnost prema Vučiću i SNS-u godinama ukazivali civilno društvo, oporba i studentski pokret.

   Tijekom skoro dvogodišnjih prosvjeda studentski pokret skoro da nije bio objektivno vidljiv u programima RTS-a, RTV-a, ali i brojnih provladnih kabelskih i televizija s nacionalnim opsegom.

   U petak je ostavku podnio i direktor RTV-a Goran Karadžić, a Željko Mitrović, vlasnik komercijalne TV Pink, koja ima medijsku mrežu i u regiji, najavio je otkaze za oko tisuću djelatnika.

   Nije sigurno raspada li se Vučićeva mreža

   Upravo su mediji bili jedna od okosnica Vučićeve vladavine, a nakon pobjede Studentske liste pred redakcijama Informera i Pinka okupile su se skupine nezadovoljnika. Program TV Informer, propagandistički naklonjene Vučiću i SNS-u, nakratko je prekinut upadom mase u studio.

   Studentska lista promtno je osudila upade i pozvala na suzdržavanje od revanšizma, istodobno tražeći odgovornost za javnu riječ, višegodišnje kršenje profesionalnih kodeksa, uključujući i kaznenu odgovornost za raspirivanje mržnje prema političkim neistomišljenicima i oponentima.

   Teoretičarka medija i profesorica na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU) Ana Martinoli u autorskom tekstu za tjednik Radar otvorila je pitanje što će se dogaditi s političarem čija je moć počivala na medijskoj dominaciji kada mu televizije prestanu poticati središnje mjesto u javnom životu.

   - Bilo bi preuranjeno zaključiti da se Vučićeva medijska mreža već raspada. Jedna isprika ne mijenja sustav, a izborni poraz ne briše vlasničke, financijske i političke veze koje su duže od desetljeća određivale programe velikog broja medija, konstatira Martinoli.

   Pitanje je i hoće li sad vlasnici i urednici tih medija "ostati odani čovjeku koji više nema izvjesnost institucionalne moći" ili će se pokušati prilagoditi novim okolnostima, nudeći se kao profesionalno neovisni ili će nastaviti funkcionirati kao medijska mreža sada najvećeg oporbenog bloka.

   Vučiću zasad najodanije medijsko uporište ostaju TV Informer i istoimeni tabloid koji ga, poslije otvorene i navijačke podrške u kampanji, i dalje nazivaju "predsjednikom", ali i "liderom oporbe".

   Konstatirajući da su Vučiću i poslije poraza mediji itekako potrebni da "ostane prisutan, zadrži pristaše, ponudi svoju verziju događaja i sačuva prostor za politički povratak", Martinoli kaže kako mu za to "nije neophodno da kontrolira sve televizije" i da je "dovoljno da u dijelu medijskog prostora njegovo tumačenje i dalje bude jedino koje se ozbiljno računa".

   Ana Martinoli sugerira kako je sada važnije koliko medija će i dalje prihvatati Vučićevu procjenu "što zaslužuje pažnju građana, a što bi trebalo biti u funkciji javnog interesa" i da će odnos nove vlasti prema tom nasljeđu, kao i reagiranja unutar redakcija, "reći mnogo toga o Srbiji poslije izbora".

   Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!

6. 19:10
   Vijesti (otvara se u novom prozoru)

   Šta znači likvidacija Alta banke

   Poslednjih dana u Srbiji odluke se donose vrtoglavom brzinom, a pojedine i u gluvo doba noći. Nekoliko dana posle trijumfa Studentske liste nad Srpskom naprednom strankom (SNS) na izborima 25. oktobra, Narodna banka… Ceo tekst

   Poslednjih dana u Srbiji odluke se donose vrtoglavom brzinom, a pojedine i u gluvo doba noći.

   Nekoliko dana posle trijumfa Studentske liste nad Srpskom naprednom strankom (SNS) na izborima 25. oktobra, Narodna banka Srbije (NBS) oduzela je dozvolu za rad Alta banci, u vlasništvu biznismena Davora Macura, bliskog SNS-u.

   NBS je kontrolom utvrdila da se finansijsko stanje banke znatno pogoršalo i da bi moglo dodatno da se zakomplikuje, saopštili su dva i po sata posle ponoći 31. oktobra.

   „Tome je prethodila kontrola, a oduzima se rad kako se ne bi ugrozili interesi korisnika", objašnjava se u saopštenju NBS-a.

   Šta je tačno utvrđeno i u kom vremenskom periodu je vršena kontrola iz NBS-a nisu odgovorili, ali su za BBC rekli da će u narednim danima obratiti javnosti.

   Mnogi ruski državljani, koji su se doselili u Srbiju od početka rata u Ukrajini 2022. imali su račune o ovoj banci pošto je održavala platni promet s Rusijom u trenutku kada su druge banke u Srbiji počele da ga obustavljaju i ograničavanju.

   Alta banka je sarađivala i sa državnim preduzećem Elektroprivrede (EPS) koji je po njenom gašenju obavestio potrošače da se račun za uplatu struje u Beorgadu menja.

   EPS će detaljnije informacije saopštiti zvanično uskoro, kaže kratko Duško Živković, direktor preduzeća, u telefonskom razgovoru za BBC na srpskom.

   Kako je dozvoljeno da se račun za komunalije državne firme plaća preko računa privatne banke iz NBS-a nisu odgovorili.

   Gašenjem Alta banke bankarski sistem Srbije nije ugrožen jer je njeno učešće u poslovanju bilo tri odsto, objašnjava Goran Radosavljević, ekonomista.

   „Moguće je da je zaustavljeno na vreme, tehnički je dobro urađeno, a da li je na vreme, to je drugo pitanje.

   „Ključno pitanje je šta su uzroci gašenja. Ne znamo kada je počelo propadanje i koliko traje", dodaje u razgovoru za BBC na srpskom.

   Četvoro viceguvernera Narodne banke Srbije (NBS) pozvalo je Javno tužilaštvo da utvrdi sve činjenice o oduzimanju dozvole za rad Alta banci u Beogradu, kao i eventualnu krivičnu odgovornost NBS-a.

   Tvrde da su tek na hitnoj vanrednoj sednici Izvršnog odbora u petak 30. oktobra uveče, upoznati sa stvarnim stanjem u Alta banci, koje je drastično odstupalo od izveštaja banke dostavljeno NBS-u, prenosi agencija Beta.

   Šta će biti sa depozitom korisnika Alta banke?

   Nekoliko sati pošto je NBS izdao saopštenje, u Novom Sadu su 31. oktobra usnimljeni redovi korinika Alta banke i ti videi se dele na društvenim mrežama.

   „Vikend je, a tada generalno nema platnog prometa u poslovnoj sferi i malo je vremena da se ljudi usmere na druge banke i plate račune", objašnjava ekonomista Radosavljević.

   „Depoziti korisnika su osigurani do 50.000 evra, a sve preko toga će zavisiti od samog stanja banke što mi za sada ne znamo", dodaje.

   Sve usluge su u skladu sa instrukcijama centralne banke obustavljene, a isplate osiguranih depozita počeće 2. novembra (ponedeljak), kažu iz Alta banke u pisanom odgovoru za BBC na srpskom.

   Štediše će blagovremeno biti obaveštene u kojim bankama će moći da podignu depozite, dok će se izmirivanje dugovanja prema banci nastaviti i pošto se pokrene stečajni postupak, kažu iz NBS-a.

   Sve kredite će verovatno preuzeti, odnosno otkupiti neka druga banka, ukazuje profesor Radosavljević.

   Podseća da je u Srbiji bilo sličnih situacija 2011. kada su zatvorene Agrobanka, Razvojna banka Vojvodine i Prirodna banka Beograd, podseća ekonomista Radosavljević.

   „NBS koja je kontrolom uvidela da su sve te banke finansijski slabe, oduzeta je licenca i otišlo se u stečaj, a neki procesi i dalje traju.

   „Tokom krize u Grčkoj propalo je na desetine banaka, ali razlozi su bili drugačiji", dodaje.

   Ko je Davor Macura, vlasnik Alta banke?

   Davor Macura, vlasnik Alta banke, uplovio je u poslovne vode 2008. godine, otvorivši menjačnicu Alta u opštini Zemun, a kasnije je postao i predsednik Udruženja menjača Srbije.

   Osnivač je i predsednik Alta grupe, a u aprilu 2026. list Blic ga je proglasio 15. najmoćnijim čovekom u Srbiji.

   Alta banku napravio je 2019. kupivši Jubmes banku, nekadašnju jugoslovensku banku, čiji je direktor svojevremeno bio Ivan Stambolić, bliski saradnik Slobodana Miloševića, a potom i politički rival.

   Ukupni neto poslovni prihodi (kada se odbiju porezi i dohotci) Alta banke 2020. godinu dana pre nego što će Macura preuzeti bili su manji od šest miliona evra, pisao je Radar.

   Četiri godine kasnije, poslovni prihodi povećani su na 42,7 miliona evra.

   EPS je u novembru 2023. angažovalo Alta pej kao posrednika za elektronsko plaćanje računa za struju preko i za aplikaciju „Uvid u račun“.

   'Alta grupe' je u međuvremenu preuzela i maloprodajne trgovinske lance poput Idee, Rode, Merkatora, a nedavno su kupili banku i osiguravajuću kuću u susednoj Severnoj Makedoniji.

   Macura je preko firme 'Danica Park' sarađivao i sa Nikolom Petrovićem, kumom Aleksandra Vučića, doskorašnjim predsednikom Srbije, Milanom Radoičićem, kontroverznim biznismenom sa severa Kosova i suprugom Zvonka Veselinovića, koji sa Radoičićem posluje na Kosovu, izvestio je istraživački portal Birn.

   Iako ga mediji opisuju kao biznismena bliskog SNS-u, nema javnih i zvaničnih potvrda je njen član.

   Zgrada Alta banke je do Fonda za penzijsko-invalidsko osiguranje (PIO fond) gde je 30. oktobra ušla Kriminalistička policija po nalogu Prvog osnovnog tužilaštva.

   BBC na srpskom je od sada i na TikToku, pratite nas OVDE.

   Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

   - 'Promene počinju odmah', poručuje Studentska lista; Vučić ih optužuje za 'teror'

   - Policija u Ministarstvu građevinarstva i PIO fondu: Ispituje se navodno 'seckanje dokaza'

   - Naređenje Zagorke Dolovac tužiocima: 'Odmah sprečite uništavanje spisa u državnim institucijama'

   - Rezultati izbora 2026: Apsolutna većina Studentske liste u Skupštini Srbije

   - RTS i RTV: Smene i ostavke, Studentska lista 'ne prihvata izvinjenje'

   Pogledajte još:

7. 1. nov
   Slobodna Bosna (otvara se u novom prozoru) preuzeo doslovno, 4 dana posle prvog

   SRBIJU ZAPLJUSNUO TALAS OSTAVKI I SMJENA: Vučićeva medijska mašinerija se raspada

   Regija VUČIĆ OPTUŽIO STUDENTE ZA DOGOVOR S KRIMINALNIM KLANOVIMA: "Bivšeg predsjednika da hapsite?" Prvu postizbornu sedmicu u Srbiji prate brojne napetosti, a jedno od ključnih pitanja je i budući odnos medija na… Ceo tekst

   Regija

   VUČIĆ OPTUŽIO STUDENTE ZA DOGOVOR S KRIMINALNIM KLANOVIMA: "Bivšeg predsjednika da hapsite?"

   Prvu postizbornu sedmicu u Srbiji prate brojne napetosti, a jedno od ključnih pitanja je i budući odnos medija na kojima je nositelj poražene izborne liste i donedavni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić gradio svoju dugogodišnju vladavinu.

   Studentski pokret zatražio je ove sedmice bržu tranziciju vlasti i ostavke čelnika u policiji, obavještajnim službama, pravosuđu, prorežimskim medijima te hitan popis zatečenog stanja i spriječavanje uništavanja dokumentacije u javnim institucijama i poduzećima, što Vučić naziva "revolucionarnim terorom".

   Prve promjene postale su očite na javnim servisima – uslijedio je val ostavki i smjena u upravi i uredništvu Radio-televizije Vojvodine (RTV) i Radio-televizije Srbije (RTS), uz isprike gledateljima "za sve izostavljeno u prethodnom razdoblju".

   "Ovo su prvi koraci k, nadamo se, ozdravljenju RTS-a... Predstoji nam rad na programskim sadržajima, a sve u javnom interesu. Želimo vratiti vaše povjerenje", poručio je novi urednički kolegij informative RTS-a u priopćenju pročitanom u udarnom večernjem dnevniku u četvrtak.

   Prethodno su ostavke podnijeli glavni urednik i dio uredništva u RTV-u, uslijedila je i ostavka direktorice RTS-a, te smjene urednice informativnog programa i unutar pojedinih redakcija na čiji su rad i političku pristarnost prema Vučiću i SNS-u godinama ukazivali civilno društvo, opoziciju i studentski pokret.

   Tokom skoro dvogodišnjih prosvjeda studentski pokret skoro da nije bio objektivno vidljiv u programima RTS-a, RTV-a, ali i brojnih provladnih kabelskih i televizija s nacionalnim opsegom.

   U petak je ostavku podnio i direktor RTV-a Goran Karadžić, a Željko Mitrović, vlasnik komercijalne TV Pink, koja ima medijsku mrežu i u regiji, najavio je otkaze za oko hiljadu djelatnika.

   Upravo su mediji bili jedna od okosnica Vučićeve vladavine, a nakon pobjede Studentske liste pred redakcijama Informera i Pinka okupile su se skupine nezadovoljnika. Program TV Informer, propagandistički naklonjene Vučiću i SNS-u, nakratko je prekinut upadom mase u studio.

   Studentska lista promtno je osudila upade i pozvala na suzdržavanje od revanšizma, istodobno tražeći odgovornost za javnu riječ, višegodišnje kršenje profesionalnih kodeksa, uključujući i kaznenu odgovornost za raspirivanje mržnje prema političkim neistomišljenicima i oponentima.

   Teoretičarka medija i profesorica na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU) Ana Martinoli u autorskom tekstu za tjednik Radar otvorila je pitanje što će se dogaditi s političarem čija je moć počivala na medijskoj dominaciji kada mu televizije prestanu poticati središnje mjesto u javnom životu.

   "Bilo bi preuranjeno zaključiti da se Vučićeva medijska mreža već raspada. Jedna isprika ne mijenja sustav, a izborni poraz ne briše vlasničke, financijske i političke veze koje su duže od desetljeća određivale programe velikog broja medija", konstatira Martinoli.

   Pitanje je i hoće li sad vlasnici i urednici tih medija "ostati odani čovjeku koji više nema izvjesnost institucionalne moći" ili će se pokušati prilagoditi novim okolnostima, nudeći se kao profesionalno neovisni ili će nastaviti funkcionirati kao medijska mreža sada najvećeg opozicionog bloka.

   Vučiću zasad najodanije medijsko uporište ostaju TV Informer i istoimeni tabloid koji ga, poslije otvorene i navijačke podrške u kampanji, i dalje nazivaju "predsjednikom", ali i "liderom oporbe".

   Konstatirajući da su Vučiću i poslije poraza mediji itekako potrebni da "ostane prisutan, zadrži pristaše, ponudi svoju verziju događaja i sačuva prostor za politički povratak", Martinoli kaže kako mu za to "nije neophodno da kontrolira sve televizije" i da je "dovoljno da u dijelu medijskog prostora njegovo tumačenje i dalje bude jedino koje se ozbiljno računa".

   Ana Martinoli sugerira kako je sada važnije koliko medija će i dalje prihvatati Vučićevu procjenu "što zaslužuje pažnju građana, a što bi trebalo biti u funkciji javnog interesa" i da će odnos nove vlasti prema tom nasljeđu, kao i reagiranja unutar redakcija, "reći mnogo toga o Srbiji poslije izbora".

   Regija

   VUČIĆ OPTUŽIO STUDENTE ZA DOGOVOR S KRIMINALNIM KLANOVIMA: "Bivšeg predsjednika da hapsite?"

   Regija

   CRTA RAZOTRKILA SKANDAL: Zukorlićevoj listi naglo skočili glasovi u Aleksincu, Memić poziva na hitnu istragu zbog kupovine glasova!

   Regija

   ŠTA SE DEŠAVA S VLASNIKOM ALTA BANKE?: Oglasio se njegov branilac, otkrio šta slijedi

   Regija

   ANALIZA TONINA PICULE NAKON VUČIĆEVOG PADA: "Promjena vlasti u Beogradu ne znači kraj podrške Dodiku, Srbiju čeka politički haos!"

   Zdravlje

   UČESTALO DRIJEMANJE NIJE BEZAZLENO: Nova studija otkrila zabrinjavajuću povezanost s demencijom

   Evropa

   MELANIJINO PRIMIRJE DOBILO SUMORAN PREOKRET: Snimci otkrili šta su Rusi radili (VIDEO)

   Regija

   VUČIĆ OPTUŽIO STUDENTE ZA DOGOVOR S KRIMINALNIM KLANOVIMA: "Bivšeg predsjednika da hapsite?"

   Sport

   STIŽU VAŽNE VIJESTI IZ TORINA: Poznati prvi detalji o povredi Kerima Alajbegovića

   Vijesti

   TUŽILAŠTVO SE OGLASILO POVODOM AFERE OKO DODIKOVE VILE NA DEDINJU: "Predmet je u radu, status je..."

   Vijesti

   DONALD TRUMP NA FLORIDI OKUPLJA PRORUSKE SIMPATIZERE: Milorad Dodik mu glavni gost, isplivali detalji lobističke ofanzive prema krugovima u Washingtonu

   Vijesti

   "U SREBRENICI SMO TRENIRALI ZA VAS...": Kakve je poruke Saša Trivić slao građanima Srbije koji podržavaju novu vlast...

   Vijesti

   „A KOGA JE TREBALO DA OKUPLJA – ARAPE, MUSLIMANE?!“: Novi izljev bijesa iz Laktaša, Dodik potpuno izgubio kompas

   trenutak ...

8. 15:28
   Al Jazeera Balkans (otvara se u novom prozoru) preuzeo doslovno, 3 dana posle prvog

   Vučić gubi dominaciju u medijima: Raspada li se sistem koji mu je godinama čuvao vlast

   Prvi postizborni vikend u Srbiji prate brojne napetosti, a među ključnim pitanjima je i budući odnos medija na kojima je nositelj poražene izborne liste i donedavni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić gradio svoju… Ceo tekst

   Prvi postizborni vikend u Srbiji prate brojne napetosti, a među ključnim pitanjima je i budući odnos medija na kojima je nositelj poražene izborne liste i donedavni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić gradio svoju dugogodišnju vladavinu, javlja Hina.

   Studentski pokret zatražio je bržu tranziciju vlasti i ostavke čelnika u policiji, obavještajnim službama, pravosuđu, prorežimskim medijima te hitan popis zatečenog stanja i sprečavanje uništavanja dokumentacije u javnim institucijama i preduzećima, što Vučić naziva “revolucionarnim terorom”.

   Nastavite čitati

   list of 4 items- list 1 of 4Daniel Serwer: Vučić bi se mogao vratiti prije nego što mislimo

   - list 2 of 4Od pada nadstrešnice do izbornog preokreta: Dvije godine borbe za odgovornost i pravdu u Srbiji

   - list 3 of 4Izbori u Srbiji: Glasanje će se ponoviti na 53 biračka mjesta

   - list 4 of 4Srbija: Četiri ključna koraka do formiranja novog parlamenta i vlade

   Prve promjene postale su očite na javnim servisima – uslijedio je val ostavki i smjena u upravi i uredništvu Radio-televizije Vojvodine (RTV) i Radio-televizije Srbije (RTS), uz isprike gledateljima “za sve izostavljeno u prethodnom razdoblju”.

   “Ovo su prvi koraci ka, nadamo se, ozdravljenju RTS-a. Predstoji nam rad na programskim sadržajima, a sve u javnom interesu. Želimo vratiti vaše povjerenje”, poručio je novi urednički kolegij Informativnog programa RTS-a u saopćenju pročitanom u udarnom večernjem dnevniku u četvrtak.

   Prethodno su ostavke podnijeli glavni urednik i dio uredništva u RTV-u, uslijedila je i ostavka direktorice RTS-a te smjene urednice Informativnog programa i urednika unutar pojedinih redakcija na čiji su rad i političku pristrasnost prema Vučiću i SNS-u godinama ukazivali civilno društvo, opozicija i Studentski pokret.

   Tokom gotovo dvogodišnjih protesta Studentski pokret gotovo da nije bio objektivno vidljiv u programima RTS-a, RTV-a, ali i brojnih provladnih kablovskih i televizija s nacionalnim opsegom.

   U petak je ostavku podnio i direktor RTV-a Goran Karadžić, a Željko Mitrović, vlasnik komercijalne TV Pink, koja ima medijsku mrežu i u regiji, najavio je otkaze za gotovo hiljadu radnika.

   Osuda napada

   Upravo su mediji bili jedna od okosnica Vučićeve vladavine, a nakon pobjede Studentske liste pred redakcijama Informera i Pinka okupile su se skupine nezadovoljnika. Program televizije Informer, propagandistički naklonjene Vučiću i SNS-u, nakratko je prekinut upadom mase u studio.

   Studentska lista promtno je osudila upade i pozvala na suzdržavanje od revanšizma, istodobno tražeći odgovornost za javnu riječ, višegodišnje kršenje profesionalnih kodeksa, uključujući i kaznenu odgovornost za raspirivanje mržnje prema političkim neistomišljenicima i oponentima.

   Teoretičarka medija i profesorica na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU) Ana Martinoli u autorskom tekstu za sedmičnik Radar otvorila je pitanje šta će se dogaditi s političarem čija je moć počivala na medijskoj dominaciji kada mu televizije prestanu poticati centralno mjesto u javnom životu.

   “Bilo bi preuranjeno zaključiti da se Vučićeva medijska mreža već raspada. Jedno izvinjenje ne mijenja sustav, a izborni poraz ne briše vlasničke, financijske i političke veze koje su duže od desetljeća određivale programe velikog broja medija”, konstatira Martinoli.

   Pitanje je hoće li sad vlasnici i urednici tih medija “ostati odani čovjeku koji više nema izvjesnost institucionalne moći” ili će se pokušati prilagoditi novim okolnostima, nudeći se kao profesionalno nezavisni ili će nastaviti funkcionirati kao medijska mreža sada najvećeg opozicijskog bloka.

   Vučiću zasad najodanije medijsko uporište ostaju TV Informer i istoimeni tabloid koji ga, poslije otvorene i navijačke podrške u kampanji, i dalje nazivaju “predsjednikom”, ali i “liderom opozicije”.

   Šta zaslužuje pažnju

   Konstatirajući da su Vučiću i poslije poraza mediji itekako potrebni da “ostane prisutan, zadrži pristaše, ponudi svoju verziju događaja i sačuva prostor za politički povratak”, Martinoli kaže kako mu za to “nije neophodno da kontrolira sve televizije” i da je “dovoljno da u dijelu medijskog prostora njegovo tumačenje i dalje bude jedino koje se ozbiljno računa”.

   Ana Martinoli sugerira kako je sada važnije koliko medija će i dalje prihvatati Vučićevu procjenu, “što zaslužuje pažnju građana, a što bi trebalo biti u funkciji javnog interesa” i da će odnos nove vlasti prema tom naslijeđu, kao i reagiranja unutar redakcija, “reći mnogo toga o Srbiji poslije izbora”.